O dogadajima vezanim za uhicenje gospodina Peratovica se vec podosta pisalo, tesko je jos nesto dodati. Bojim se da ovo sto se njemu dogodilo nije presedan i da je posrijedi bila hotimicna namjera da se ovaj cin zastrasivanja odrazi kako na njega samog, tako i na svakog kome bi palo na pamet objaviti ikakvu kompromitirajucu informaciju koja se odnosi na odredene ljude koji su u moci sprijeciti da se dozna istina o njima - ili o odredenim interesnim skupinama. Zaboravlja se da ovo vise nije doba kontroliranih medija - barem ne u mjeri kako se to prije cinilo, i ne za odredene grupe ljudi koji su sposobni prikupiti cinjenice i u odredenoj mjeri usporedbom raspolozivih podataka slobodno prosudivati na osnovu njih. Internet je dakle posast koja prijeti ! Medutim prisutna je stalna opasnost ugroze slobode govora i ogranicavanja informacija.
Sto nam kazuju iskustva drugih "razvijenijih" digitalnih i inih demokracija ? Evo jedan primjer kako to rade Ameri.
Za sve one koji nisu upoznati s tim - postoji site Electronic Frontier Foundation i akcija BLUE RIBBON koji se zalaze za zastitu slobode govora online i podupire pravo na slobodu govora kao osnovu slobodnog drustva. Mozete ih pronaci na adresi http://w2.eff.org/br//  i poduprijeti njihov rad - tamo rade razni profili strucnjaka, to je neprofitna organizacija, donacije su dobrodosle ali ne i obavezne. Zadnja kampanja koju su proveli odnosila se na pravnu zastitu blogera i novinara. Zalaganje za digitalna prava i slobodu govora se ocituje u pravu anonimnog bloganja, i opcenito ocitovanja na internetu, uspjelo se izboriti za pravnu zastitu u pojedinim dijelovima USA, razvijaju se tehnologije koje pomazu zastiti identiteta.Govori se o zastiti povjerljivosti izvora informacija, daju se primjeri konkretnih slucajeva - blogera i online novinara koji su dospjeli pred sud. Navodi se pravo na zastitu intelektualnog vlasnistva i komentiranje informacije bez straha za posljedice izrecenog, pravo na imunitet instance koja objavi informaciju - sto se odnosi i na blogersku zajednicu.
Istice se takoder pravo zastite servera od blokade i iskljucivanja uzrokovane visom silom i prisilom ( politicke prirode ), a zbog vrsenja pritiska glede iznesenih informacija. Potvrduje se pravo iznosenja stavova na blogu, a koji se ticu izbora i politicke kampanje, trazi se zastita prava pisanja bloga s tematikom koja se odnosi na radno mjesto i nepravilnosti koje se tamo dogadaju, razvijaju se tehnologije koje omogucavaju pomoc i zastitu "zvizdacima". Istice se pravo blogera na pristup javnim informacijama u obimu koji imaju i mainstream mediji. U svemu ovome, donacije sluze da se podupre rad volontera i uposlenika organizacije, a u svrhu konkretne zastite ostecenika kojima je osporeno pravo na slobodu govora  pred sudovima.
Site je ustanovio "Pravni vodic za blogere" kojim se daju osnovne informacije, mogucnosti zastite  i eventualni pravni problemi s kojima se bloger moze suociti tijekom bloganja, a koji se odnose na ogranicavanje gradanskih sloboda.
Iako organizacija djeluje na podrucju USA, postoje i regionalne kampanje u drzavama kako je navedeno na dnu stranice, s tim da se ohrabruje suradnja i iz drugih drzava, kako bi se pravo na slobodu govora globalno zastitilo.
Ima li itko  volje, vremena i vjerovanja kontaktirati s ovom ekipom ? Glas se mora pronijeti svuda, ako se dopusti da ovakvo zastrasivanje i postupanje s blogerima i novinarima u Hrvatskoj postane obicaj, mogla bi uskoro zavladati gluha tisina u kojoj ce se cuti samo glas jaceg, a ne onog tko govori istinu.

Zarekla sam se samoj sebi da se vise necu doticati migoljavih tema poput religije, Biblije, feminizma, machizma, svrhe postojanja pojava poput Kirina i slicnog.
Medjutua, citajuci danas jedan dobar post o zemskom pitanju odlucila sam se samo jos na kratko zabaviti u ovaj sasvim obican dan kad se ne pisu prigodnicarski tekstovi o zenama i za zene.

Kako je lagodno bit' zena u danasnje vrijeme. Nikad se nisam zbog tog potuzila i bas se dobro osjecam kad s vremena na vrijeme prebrojim sve kromosome, popravim make-up, provjerim je li sve na svom mjestu i utegnem bretele, zatvorim pecnicu u kojoj se gotovanski kupljen u trgovini napekava rucak za Gazdu, ukljucim ves masinu i nakon sat vremena sobnog bicikla pracaknem pod vreli tus, pa poslije fini mirisavi losion za tijelo. Davno iza mene su oni dani kad sam rintala 10-12 sati dnevno, racunalo mi se pusilo a kava hladila, sanjala brojeve i grafikone - sad uzivam u nekoj vrsti zivotnog godisnjeg odmora. I inace - generalno - kao sto je opcepoznato mi zene vise ne mlatimo prakljacom na obali potoka on the daily basis pa nam preostaje ponesto vremena za slobodne aktivnosti i pisanje bloga. I imamo pravo glasa, pa mozemo odlucivati o sudbini nacije i drugim vaznim stvarima kad dode vrijeme izbora. I presutno nam se priznaje kojesta pa drustvo s pravom drzi da bismo trebale biti i vise nego zadovoljne. Ne moramo na primjer svaki dan utuci ribestinu ili kokos za rucak i ocerupati je golim rukama; ne moramo isceprkati krumpirice iz zemlje nego ih lakomisleno kupimo u trgovini, ne moramo sivati odjecu dugo u noc; stovise, ne moramo ni vuci vodu s potoka. Ne moramo imati sedam umiljate djecice i od tog sedam sinova ako nam je zivot mio. I mozemo se kupati u magarecem mlijeku da bismo bile lijepe i pozeljne.
Zapravo sam jako sretna sto zivim u dobu u kojem zivim - da mi se omaklo roditi parsto godina ranije, ne bih se dobro provela zbog svoje pogane jezičine - to je jasno ko dan - kao sto sam vec rekla u jednom od postova, vjerovatno bi mi prvo isti stavili na panj i odcaparili ga, a potom ako me to ne dovede pameti i pokornosti onda bi me malko potpalili za primjer ostalim divljim primjercima moje vrste.

Necu sad lamentirati o pravima zena i feminizmu, samo cu vam podastrijeti malo zabavnog stiva za razbibrigu.

Topic - PANICAN STRAH od ZENE koji se prostire uzduz i poprijeko kroz cijelu ljudsku civiliziranu povijest do te mjere da ga se dade iscitati u najznacajnijem dokumentu koji je ljudska kulturna svijest iznjedrila i koristila kao manual, inspiraciju, opravdanje, zakonik, pocetak i kraj svake rasprave o bozanskom i ljudskom, zivotu i svijetu uopce - BIblije.

I nikad ne zaboravite - dobri Bog zasigurno nije imao na umu sve te gluposti, i prava je steta sto se ne spusti malo na Zemlju da malo izbistri taj mutez - sve sto je u Bibliji zapisano stvoreno je ljudskom "pamecu", i pored dobrih stvari koje su napisane ima stvarno kojekakve krame i budalastina, ali znali su huncuti koji su je pisali, a i oni koji su je kasnije koristili da Baja odozgo nema vremena sici ponovno medu nas i napraviti ispravak krivog navoda - ima On gore pametnija posla...

Ili je to mozda ONA ?????

Ali idemo dalje, malo produhovljenja, citajte do kraja i ne dajte se obeshrabriti sto je post opsiran - vrijedi svakog napora !

CITATI - samo mali izbor iz obilja koje nalazimo u Bibliji :

Knjiga Sirahova
"Mudre izreke"

Žene
I svaka opačina, samo ne opačina ženina! Volim više živjeti s lavom i sa zmajem nego živjeti sa ženom opakom. Pakost ženi nagrđuje lik i mrači joj lice kao u medvjeda.
Malena je svaka zloća prema zloći ženskoj: neka je snađe kob grešnička!
Ne daj se zavesti ljepotom ženskom i ne žudi za ženom.
Od žene je grijeh počeo i zbog nje svi umiremo.
Ne daj vodi pukotine niti zloj ženi slobode jezika. Ako ne čini kao što joj pokažeš, otpusti je od sebe.
Nepodesan je jaram žena opaka, i svladati nju isto je kao uhvatiti štipavca. Žena pijana zaziva srdžbu golemu, jer sramota je njezina neizbrisiva. Ženina je bludnost u njezinu drsku pogledu i poznaje se po njezinim trepavicama. Pod oštrim nadzorom drži kćer drzovitu, da ne zlorabi prvu priliku. Budno pazi na oko bestidno, da se ne začudiš kad se o tebe ogriješi.

Knjiga Sirahova 42
***
9.Kci je ocu potajna mora, briga za nju spavati mu ne da: u mladosti, strah da se nece udati, a kad se uda, da je muž ne zamrzi;
10. dok je djevica, da je tko ne zavede i da ne zatrudni u kuci ocevoj, a u kuci muževljoj da se ne razbludi, i kad je vec žena, da ne bude nerotkinja.
11. Ako ti je kci neposlušna, dobro je pazi da ne nacini od tebe ruglo neprijateljima tvojim, pricu gradsku i predmet svacijeg klevetanja i da te ne obešcasti u ocima sviju.
12. Ne zaustavljaj pogleda ni pred cijom ljepotom i ne sjedaj sa ženama. 13. Jer iz odijela izlazi moljac, a od žena ženska zloca
14. Bolja je zloca muška nego dobrota ženska; od žene potjece sramota i ruglo.

Knjiga Sirahova, 9
***
2. Ne prepuštaj se posve ženi, da ona potpuno ne zavlada tobom.
3. Ne približuj se bludnici, da ne padneš u zamke njezine.
4. Ne druži se s pjevacicom, da te ne smete umijecem svojim.
5. Ne upiri pogled u djevicu, da ne bi bio kažnjen zajedno s njom.
6. Ne daj bludnici svoje duše, da ne izgubiš imetak svoj.
7. Ne obziri se po gradskim ulicama i ne skitaj se pustim zakucima.
8. Odvrati pogled svoj od ljupke žene i ne gledaj tuđu ljepotu. Mnoge vec zavede ženina ljepota, koja želju raspaljuje kao vatru.
9. Ne sjedaj nikad s udatom ženom i zajedno s njom ne pij vina, da ti srce ne podlegne njezinim dražima i da u strasti svojoj ne srneš u propast.

Novi Zavjet

Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! Žene svojim muževima kao Gospodinu! Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve - On, Spasitelj Tijela. Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu!
(Efežanima 5,21).

Kao u svim Crkvama svetih, žene na Sastancima neka šute. (34) Nije im dopušteno govoriti, nego neka budu podložne, kako i Zakon govori. (35) Žele li što saznati, neka kod kuće pitaju svoje muževe jer ružno je da žena govori na Sastanku.
1 Korinćanima 14,34-35

" (6) Ako se žena ne pokriva, neka se šiša; ako li je pak ružno ženi šišati se ili brijati, neka se pokrije.
(7) A muž ne mora pokrivati glave, ta slika je i slava Božja; a žena je slava muževa. Jer nije muž od žene, nego žena od muža. (9) I nije stvoren muž radi žene, nego žena radi muža."
1 Korinćanima 11

Bračna pravila za žene

" Dobro je čovjeku ne dotaći ženu. Ipak, zbog bludnosti , neka svaki ima svoju ženu i svaka neka ima svoga muža. "
1 Timotej 7

"Neoženjenima pak i udovicama velim: dobro im je ako ostanu kao i ja. (9) Ako li se ne mogu uzdržati, neka se žene, udaju. Jer bolje je ženiti se negoli izgarati. (10) A oženjenima zapovijedam, ne ja, nego Gospodin: žena neka se od muža ne rastavlja - (11) ako se ipak rastavi, neka ostane neudana ili neka se s mužem pomiri - i muž neka ne otpušta žene. "

"Tako, tko se oženi svojom djevicom, dobro čini, a tko se ne oženi, bolje čini. (39) Žena je vezana dokle živi muž njezin. Umre li muž, slobodna je: neka se uda za koga hoće, samo u Gospodinu. (40) Bit će ipak blaženija ostane li onako, po mojem savjetu. A mislim da i ja imam Duha Božjega. "

" Žena neka u miru prima pouku sa svom podložnošću. (12) Poučavati pak ženi ne dopuštam, ni vladati nad mužem, nego - neka bude na miru. (13) Jer prvi je oblikovan Adam, onda Eva; (14) i Adam nije zaveden, a žena je, zavedena, učinila prekršaj. (15) A spasit će se rađanjem djece ako ustraje u vjeri, ljubavi i posvećivanju, s razborom."
1 Timotej 2,12-15

Kako u Novom tako i u Starom Zavjetu, ženama je određen položaj ne različit od robinja ili kućnih sluškinja. Status im je krajnje ponižavajući. Malo je biblijskih žena koje imaju ikakvu značajniju ulogu, a još manje pozitivnu. Treba imati na umu da su gore navedeni tekstovi bili ideoloska i prakticna podloga stoljecima za problem - kako tretirati ZENU. Koliki je morao biti strah od žena da ih se stoljećima držalo u podređenom položaju, i odgajalo neuke i ponekad doslovno u ropstvu? Prestrašno je što naše društvo još nije u stanju na odgovarajući način nositi se s problemom položaja žene. Ispada da što same izborimo - tako nam je, uz malo sreće da se nismo rodile u Albaniji, Afganistanu ili u Africi.

Kako stvari stoje danas, neke zene su zrtve okolnosti jer su RODENE bespomocne i drzi ih se u potpunosti u ropsko duznickom odnosu i one su dijelom velike sramotne i tragicne slike ljudskog drustva dvadeset i prvog stoljeca. Neke zene su isto tragicne zrtve okolnosti jer su rodene normalne, zdrave i prave, ali su shvatile da je puno komotnije i u ovom drustvu lakse ponasati se kao da si ogranicen i parazitirati na vise ili manje darezljivom i sposobnom muskarcu nego zapeti raditi i zivjeti pristojno SVOJ ljudski zivot od SVOG rada.
Uvijek me je fasciniralo koliko su se neki muski ljudi upirali da stave zenske ljude u podreden kontekst zivljenja. Moja nedoumica je uvijek bila ZASTO??? Je li to samo igra moci i prevlasti ili DOISTA strah od zena kojima nisu bili dorasli po bilo kojem kriteriju pa ih se moralo ograniciti cak i zakonima? Ili su navedeni muskarci kao pojedinci imali problem funkcionalne prirode koji ih je ogranicavao u nekim stvarima pa je lakse bilo reci i napisati da je grozde kiselo? Negdje sam procitala da je osnovni motiv nasilja kojeg ljudi cine nad supruznicima i uopce u nekoj grupi NEMOC - spolna, intelektualna, emotivna - drugim rijecima, nasilnik se ponasa kako se ponasa jer ne moze uspjesno obavljati neku od osnovnih funkcija koje su potrebne za normalno funkcioniranje bilo koje veze, odnosno uspjesnu interakciju u drustvu i onda je dobro imati objekt nad kojim mogu isprazniti svoju frustraciju u bilo kojem obliku. Zena je idealna.
Ja sam stava da se pravi macani koji znaju znanje i poznaju zene ponasaju sasvim drukcije - oni se zena NE BOJE. Niti ih zlostavljaju. I njima zene papaju s dlana. Manje-vise... Cak i one jake i pametne.

I za kraj - evo još par izreka nekih kršćanskih svetaca-ženomrzaca:
Sveti Ivan Damaskijac: "Žena je kćer laži, stražar pakla, neprijatelj mira; kroz nju je Adam izgubio raj".
Sveti Ciprijan: "Žena je instrument koji đavao koristi da bi se dokopao naših duša".
Sveti Ante: "Žena je vrelo ruke đavolove, njen glas je šištanje zmijurine".
Sveti Grgur Veliki: "Žena ima otrov zmije otrovnice, pakost aždaje".
Sveti Augustin Hippo (354 do 430 n.e.). "U čemu je razlika ako se radi o supruzi ili majci ? I dalje se radi o Evi zavodnici od koje se moramo čuvati u svakoj ženi......Ne vidim u čemu bi žena bila od koristi za muškarca, ako se izuzme njena funkcija rađanja djece."
Sveti Alban (4. st.) "Naći poštenu ženu je kao naći jednu jegulju u vreći od 500 zmija otrovnica. A ako rukom tražite po vreći i nađete jegulju, znajte da je držite za mokar i sklizak rep."
Martin Luther (1483 do 1546): "Ako se one umore [žene] ili čak umru, nije važno. Neka umru kod porađanja, zato su i ovdje."

Kao što rekoh, ovo nije nikakav prigodničarski tekst o ženskom pitanju - ovo je mali literarni relaksirajuci ogled koji bi mogao pokazati ponesto od "svijetlih" trenutaka ljudske civilizacije, pokazati koliko je zapravo jadno misliti da smo jedni bolji od drugih, a svi smo na istoj stazi jer nam je rodenjem dano da budemo jednako vrijedni.

Dok ne dokazemo suprotno.

Ovdje me mozete naci ...

One of the kind

Dao si mi dodir plamena
Vršcima prstiju takao mi dlanove
Dopustio tišini da mi pokaže nepoznato lice
I kao da ponovo učim hodati i govoriti
Pokazao mi kako zvuči voljeti
Kroz otvorena vrata svog  svijeta
pružio mi  obje ruke
I darovao  iskorak u vjeru

Kako si me pronašao i  prepoznao
Pažljivo zatvorena soba ogledala
Kojoj nitko nije remetio mir
   
Jedini od vrste
Koji ne pamtiš svoje snove
Obilježen i progonjen nemirom 
U kojem snu si me vidio
Kako si me pronašao i pozvao
Kroz tkanje vremena svih mogućih sada  

I još ne  znam prepoznati nit  
Jesam li to tebe čekala
Dok sam zatvorena promatrala
Dok sam sve svoje sile držala
Kao štit od mjesečine i plamena

Jedini od vrste
Vratit ću ti  otete ključeve tvoje duše
Jer si me pronašao i pozvao
Kroz tkanje vremena svih mogućih sada
Pronaći ću za tebe mir 

Copyright © 2003. Ancica  Roosa

Prva slika
Prvo pseto koje pamtim u životu je bio maleni smeđi kratkodlaki mješanac koji je živio u susjedstvu, treća kuća od naše. Zvao se Đimi – zvali smo ga Đimika. Predivan baršunasti smeđi kaputić, duguljasta nuškica i bistre sjajne smeđe okice iznad kojih su strigla dva šiljata uha. Kratke nogice i malen okrugli trbuščić na kraju kojeg se nalazio dug šiljat repić. Meni je to tad bio najljepši ćuko na svijetu, često smo se igrali. Onda ga je na ulici udario auto i ubio. Nakon toga susjedi su nabavili novog psa jazavčara i dali mu ime Aga. Meni to nije bilo isto. I taman sam u međuvremenu sahranila i Krticu ljubimicu i stavila joj križ na grob – mama mi je rekla da se životinjama nikad ne stavlja križ na grob jer nisu krštene duše. Ja sam se ipak pomolila i za Đimiku i za Krticu. Onda sam počela dovoditi pse lutalice i mačke kući. Moji roditelji nikad nisu dozvoljavali držanje životinja u kući – jer mačja dlaka uzrokuje boleštine i mačke se vuku svukud po vani i onda hodaju po stolovima i kuhinji, a psima bi dvorište bilo malo. Ali mi nikad nisu rekli da ih ne smijem hraniti. Dugo je prošlo dok me nisu uhvatili, a onda kad je stari skužio da dajem psima Srijemsku kobasicu i paštetu pošteno je pobjesnio. Ja sam se branila da im samo dajem kruha koji sam malo protrljala s paštetom i kobasicom da bi ga psi jeli...A jadni – jeli su jer su bili gladni. Nisam valjda ja luda toliku samu kobasicu psima dati, od toga se nikad ne bi mogli dosta najesti, a moji bi odmah primjetili da nedostaje puno.

Druga slika
Ratna zima u Osijeku. Svi se već lagano navikli na izmijenjenu stvarnost, nakon početnog šoka i strahova, ono što nas je ostalo u gradu - lagano smo otupili. Čak mi nije bila ni uvreda kad su mi rekli nek se malo skuliram i da sam prolupala jer peglam na drugom katu dok svi sjede u skloništu i dok granate tuku u daljini – pa to je kako i samo ime kaže – U DALJINI – znači ne U BLIZINI - to jest po našem dijelu grada! Naravno da ja mrzim peglanje, i ne pada mi na pamet ne bit na datumu i gomilati hrpe koje reže na mene kad otvorim ormar ... Osim toga to što Čejeni tuku bez pauze za kavu ne znači da ja mogu hodati gradom kao da me krava prožvakala pa ispljunula. I tako dok ja drljam tjednu kvotu glupog posla i odlažem u ormar pun rupa od šrapnela, gledam TV - tad smo svi bili ovisnici o vijestima i specijalnim emisijama. I tad sam vidjela nešto što me je zaustavilo u pokretu i izazvalo grč jeze i provalu suza. Vijest je došla iz Slavonskog broda – tad smo ih zvali LUNA PARK – znate i zašto. Reporter je redao brojeve ranjenih i poginulih, i slušajući to svaki dan, stišćete zube i pere vas neki hladan bijes – ali na prizor koji sam tad vidjela nikako nisam bila spremna – to me je doslovce razvalilo i urezalo mi se u sjećanje zasvagda. Ako ima Boga – a ima - ne piše se ovom čovječanstvu dobro kada onaj gore počne suditi ognjem ... U pozadini priče išla je slika – na kiši koja lije, u hladnom blatu sjedi nevelik crn štenac i drhće. Maleno tjelešce se trese krvavo i ranjeno, rep je savio poda se i vidi se da jedva sjedi i da će klonuti svakog trena jer mu se oči sklapaju i glavica poginje prema tlu.

Treća slika
To je bio posao koji sam voljela. Jedina mana je bila što sam morala putovati cijelih deset minuta tramvajem – ali nije to najgore što vam se može dogoditi - ima i gnjusna varijanta – kad morate busom koji smrdi na naftu od čega se meni povraća. Ali ja sam osoba koja uvijek nastoji naći dobre strane svega, od čega se opet mojoj dobroj radnoj kolegici povraćalo – ona je bila uvjerenja da je trezvena realna osoba i običavala me zbog mog bolesnog optimizma ponekad kuditi – jednom je rekla: Ti bi i u živom blatu do guzice promatrala predivan zalazak sunca i divila se naglas pogledu !
I tog dana sam čekala tramvaj poslije posla - hladno, šugavo poslijepodne, vjetar brije i pada ledena kiša, a raja tetura zaleđenom ulicom psujuću u pol glasa. A tramvaj kasni- ne pitaj zašto - vidiš da je ovo generalna proba za smak svijeta i da su se žice vjerovatno smrzle i tramvaj neće skoro doći – iz suprotnog smjera ih se već ukazalo nekoliko – a to znači ZASTOJ ! Taman kad sam procijenila da je vrijeme da krenem lagano pjehe jer mi je to bolje ako ne želim dočekati starost u Retfali, nešto mi privuče pozornost – nogostupom je lagano prema nama teturao pas. Bio je to nekakav povelik dugodlaki pomalo musav mješanac, siroče se vuklo po klizavom ledenom pokrovu i zaustavilo - gdje drugdje nego kraj mene. Bio je vidno smrznut, dugačka dlaka mu je zaleđena u snopovima visila po cijelom tijelu i vjerovatno ga dodatno hladila. Nesretnik je kisnuo i onda se to sve skupa na njemu jednostavno sledilo. U blizini tramvajske stanice u Retfali su tad bili kiosci-trgovinice i ja sam u jednoj tražila petnaest deka najjeftinije salame i da mi je nasijeku na kockice. Veliki Lunjo je to presretan pojeo s mog dlana. A onda su za divno čudo tramvaji odlučili ponovno prometovati. Prvih tri je doduše projurilo prazno, u prvi koji je stao se raja koja je čekala natrpala ko stoka, a ja sam kanila ući u idući kad se gužva raščisti jer sam pobrojala da ih je iz suprotnog pravca prošišalo šest dok sam čekala. Tako je i bilo – još sam malko popričala s novim četveronožnim poznanikom i upravo kanila ući na otvorena srednja vrata toplog tramvaja, kad se odjednom Lunjo stvorio pored mene, uletio brzinom munje i smestio svoje jadno smrznuto tijelo između dva fino ugrijana sjedala na pod. Isto tako brzinom munje je gospođa koja je sjedila na drugom kraju tramvaja počela kreštati na sav glas. Netko bi pomislio da pas sjedi na njoj i da će je svaki čas rasporiti. Bilo nas je svega desetak u tramvaju. Vozač je od naprijed bacio dug pogled u našem smjeru i na mikrofon izgovorio autoritativnim tonom- ČIJI JE PAS NEKA GA IZVEDE VAN!!! Tu svi upere pogled u MENE. Ja velim – pas nije moj, nemam pojma čiji je ! Na to će vozač strogo : MOLIM VAS IZVEDITE PSA ODMAH! Tko ? Ja? Zašto ja? NEĆU !!! To nije moj pas, osim toga pas je miran i samo leži sretan što se malo ugrijao. Na taj moj potpuno pogrešan stav publika se podijelila u dva tabora- prvi su odobravali i rekli da neka ga nek se malko ugrije kad je miran, drugi su histerično urlikali nek se pas SMJESTA udalji jer je velik i opasan – mogao bi nekog ujesti!!! Predmet njihove mržnje samo je mirno sklopljenih očiju ležao i očito uživao u toplini sjedala ispred i iza sebe. Na to je vozač rekao – DOK SE PAS NE UDALJI I NE IZVEDE VAN JA NEĆU KRENUTI ! I tu svi opet pogledaju u MENE. I šta sad ??? Ja velim okupljenom mnoštvu – srećom nikad nisam imala problem u nastupu pred publikom – JA SAM PLATILA SVOJ MJESEČNI POKAZ UREDNO, SUKLADNO TOME IMAM KAO PUTNIK SVOJA PRAVA I OBVEZE- MOJE PRAVO JE DA SE VOZIM, A MOJA OBVEZA NIJE IZBACIVANJE PASA IZ TRAMVAJA. KOJI NISU MOJI. PSI MISLIM...I tu sam se okrenula ka vozaču - ISTO TAKO MOJE PRAVO JE DA NE ČEKAM TRAMVAJ ČETRDESET MINUTA I DA ME ONDA U TRAMVAJU MALTRETIRAJU DA MORAM IZBACIVATI TUĐE PSE!!!! JA ĆU VAMA REĆI – ZAVRŠIT ĆETE VI U GLASU SLAVONIJE !!! IME MI VAŠE DAJTE I PREZIME! VIDJET ĆETE VI KOGA ĆETE VI MALTRETIRATI !!! I tu se ponovno čuje žamor – a ja puna pravednog bijesa demonstrativno sjednem. Jedna baba veli – AJTE MUŠKI, NAPRAVITE NEŠTO, NEĆE OVAJ VOZIT DOK JE KER UNUTRI ! Prozvani muški se primakli i tu krene lagano nagovaranje Lunje da se premjesti van, na što je on samo otvorio jedno oko, pogledao tko mu to priča i ponovno zatvorio. Vozač i dalje sjedi i nešto se domunđava s tipom koji se nalaktio kraj njega. A onda je jedan od putnika glasno dreknuo – JA ĆU ZAKASNITI U KINO! DOKLE ĆEMO STAJATI!!! MA JE TO NJEZIN PAS, VIDIO SAM JA KAKO GA HRANI! To je bilo za mene previše – ustala sam se i rekla – Dođi Lunjo, idemo! I Lunjo je izašao za mnom na ledenu kišu...

Četvrta slika
Najveći dio mog radnog vijeka mi je posao bio blizu kuće – komotna sam ja preko svake mjere i to mi je odgovaralo. A tih desetak do dvanaest minuta hoda od kuće do posla se hodalo kroz centar grada, pa nikad dosadno – uvijek se nešto događalo. Jednom me je bio presreo pas prepeličar koji je živio u jednoj od obližnjih zgrada – jurio mi je ususret dok su mu uši vijorile preko leđa, a iz usta visile kobasice – po jedna sa svake strane njuške - ukupno tri. Taj pogled u njegovim očima – grabio je sav razdragan niz ulicu – to je jutro zasigurno imao bar tri razloga za sreću!
Nekom drugom prigodom, taman je nekako bilo zatoplilo, proljeće se u punom sjaju razlilo i ozelenjelo travnjake i parkove. Baš sam dobre volje bila to jutro – petak je, nitko me tih dana nije sapinjao, doma je zatišje, a na poslu sve baš kako treba. Zaokrenula sam iza ugla u Radićevu, a preda mnom je bljesnuo okupan suncem malen park kod Ekonomskog faksa. Rundele cvijeća su se šarenile, iz kafića je kroz otvorena vrata dopirao lagani Santanin solaž, topli proljetni zrak je mirisao na peciva sa šunkom i sirom iz obližnje pekare i činilo se da je Bog poredao sve stvari kako treba. A onda mi se pogled spustio i vidjela sam prizor koji me je natjerao da zastanem i lagano, saaaasvim lagano okusim trenutak savršenstva. Ljudi su žurili svojim poslovima, vreva i buka, studentarija ciči ... Toliko užurbanih nogu oko njih. A njih dvoje ne ometajući jedno drugo su mirno jeli svoj doručak. Na sred prolaza nekom je ispao sladoled (u blizini su dvije slastičarnice), i na nogostupu je čudan tandem blagovao – mali vrabac je stajao do koljena u otopljenoj ružičastoj lokvici i kljucao. Pored njega je mršavi sivo bijeli pas mješanac klempavih ušiju dovršavao kornet i ono što je bilo u njemu. A ja sam stajala kraj zida i gledala očarana u taj sklad boja, mirisa, zvukova, blještavila sunčevog svjetla i prizora dvoje malih gladnih skitnica ...

Pitam se, od pradavnih vremena i u svakom kutku ove planete pas je čovjekov sudrug i pratitelj, koračaju zajedno svim stazama, krenuli su skupa od pećine i nerazdvojni stigli do lansirne rampe ... To je jedan sasvim drukčiji savez od svih ostalih ikad u povijesti napravljenih saveza između dvije tako različite vrste. Način kako se odnosimo prema njima je također mjera naše ljudskosti

*Omiljene nekorisne stvari : pisanje, slikanje, oblikovanje, glazba, gallery-fotografija

*Omiljeno gubljenje slobodnog vremena: čitanje, surfanje na netu, gledanje dokumentaraca , bavljenje omiljenim nekorisnim stvarima

*Omiljeni pisci : Bach, Asimov, Lem, Niven, Pohl, Simmons, Herbert, Clarke, Tolkien, Orwell, Castaneda, Hesse, Huxley , Le Guin, Ber, Anderson, McCaffrey, Andersen, Jesenjin, Prevert, Neruda, Gibran, Bellow, Parun, Cesarić, Vida, Tadijanović, Brlić-Mažuranić, Gardaš, Rilke, Kipling, Dylan, Chrichton, Clavell, Twain, Clancy … i jos puuuno, tko bi se svega sjetio

*Omiljeni slikari : Monet, Kandinsky, Van Gogh, Klee, Vasarelly, Hotzendorf, Rothko

*Omiljena glazba : Sarah Brightman, Era, Bob Dylan, Joan Baez, Neil Young, Tracy Chapman, Enya, Johan Sebastian Bach, Strauss, Gershwin, The Doors, Carlos Santana, Joe Cocker, Buddy Holly, Eric Clapton, Mike Oldfield, Vangelis, Robert Miles, Yanni , Billie Holiday, Diana Krall,Nana Moskouri, Etta James, Scott Joplin, Mama Cass Eliot, Nina Simone, Muddy Waters, Gregorian Chant, Randy Newman, Ray Charles, James Asher, Andrea Bocelli, Alessandro Safina, Euritmics, Patricia Barber, Los Lobos, Patti Labelle, Pink Floyd, Vaya Con Dios, Yazoo, Pogues, U 2 , Edith Piaf, Enigma, Ladysmith Black Mambazo, Emma Shaplin, Oslo gospel choir, Savage Garden, Anne Murray, Bond,  Kosheen, Madison Avenue,  Darude, Moby, Paul Van Dyke , Scooter, Mary Black, Lorena McKennit…

*Omiljeno gledati - ali ne znam baš raditi : fotografija, ples u paru, gimnastika, sviranje gitare, pravljenje krofni, pilotiranje borbenim zrakoplovom, fractal art

*Što me očarava : kad se kćera Tihana smije, dobra glazba, letenje zrakoplovom, boje, inteligencija, sanjati, zrak pred oluju, male toplokrvne životinje, maštovitost, slika koja ostavlja bez daha, mirisi voća, igra riječi, vile i zmajevi, intuicija, toplina na usnama, dar Duha svetoga, aurora borealis

*Što me razočarava: ovisnosti, neukost, loše vrijeme, kad me vaga opet laže, mentalna, emotivna i tjelesna nehigijena, lijenost

*Što je loše : bolest, strah, ne imati i ne moći

*Što je važno : najvažnije pravilo – ne čini nikad nikom ono što ne bi volio da netko napravi tebi